Njemački studenti često se odlučuju za prekid studija. Sudeći po istraživanju udruženja HIS eG iz 2017. godine, skoro trideset posto njih, svaki treći dakle, okreće leđa univerzitetima.
U Hessenu ih, primjerice, 36% prekida inženjerstvo, a nevjerovatnih 50% matematiku. Već godinama je poznato da je u oblasti matematike, prirodnih nauka, informatike i tehnike kvota odustajanja visoka. Kao razlozi za prekid navode se previsoki zahtjevi, nepoloženi ispiti, novčani problemi, te manjak motivacije. Diskrepanca između teorije i prakse i neizvjesnost oko toga da li će tržište ponuditi odgovarajući posao mnoge navodi na preusmjeravanje u obrazovanju, pa će, recimo, student germanistike prekinuti studij i započeti obuku za nastavnika, a studentica biologije početi obuku za bankarsku službenicu.
S druge strane, akademski kadar žali se na lošu pripremljenost brucoša i rupe u obrazovanju koje vuku iz škola. U proljeće prošle godine naučna komisija pokrajinskog parlamenta u Potsdamu izvijestila je o tome da maturantima manjka čitalačka pismenost, pa i osnove iz matematike, te da im se treba objasniti čak i kako se obraća profesorici ili profesoru.
No, obrazovna politika odgovornost raspoređuje na sve učesnice i učesnike u obrazovnom procesu, te zahtijeva bolju saradnju škola i visokoobrazovnih ustanova i više fleksibilnosti univerziteta. Ako zanemarimo pitanje šta ovo posljednje dugoročno znači za kvalitet visokog obrazovanja, činjenica je da se najzad ciljano utiče na pozitivno javno mnijenje naglašavajući da prekid studija ne znači nužno neuspjeh, nego novi obećavajući početak, i to plaćen u poduzeću.
Naime, u njemačkom dualnom školskom sustavu zanat se izučava u radnom odnosu s poduzećem, dok se istovremeno pohađa zanatska škola. Tako je prošle godine izašla brošura Saveznog ministarstva za obrazovanje i istraživanja (izdavač je Savezni institut za stručno obrazovanje), namijenjena malim i srednjim poduzećima, kao savjetnik kako da pridobiju bivše studente za saradnike. Kao osnova ove stručne informacije poslužila su iskustva i rezultati rada projekta zvanog JOBSTARTER plus koji je realizovan diljem zemlje. Poduzećima se, između ostalog, savjetuje da, pored saradnje sa Agencijom za zapošljavanje i drugim savjetovalištima, internet-nastup i oglase za posao učine privlačnijim, da budu vidljivi u socijalnim medijima, fleksibilni u određivanju radnog vremena i visine plaća, te redovno prisutni na sajmovima. Od bivših studenata se ovim marketinškim aktivnostima pravi atraktivna ciljna grupa vrijedna ulaganja tog truda. Procjena je da je isplatnije uposliti nekoga ko se već susreo sa metodskim i organizacijskim izazovima, a ni starija dob, popraćena većim životnim iskustvom i zrelošću u odnosu na omladinu koja je tek izašla iz škole, nije na odmet. Naposljetku se računa na to da će bivši studenti prigrliti stručnu obuku kao drugu šansu, na čijim tračnicama će ostati do cilja, pri čemu ni vodeće pozicije nisu isključene.
Od 2014. godine Savezno ministarstvo obrazovanja i istraživanja potiče i podržava inicijative koje preuzimaju studente tamo gdje odustanu i posreduju ih do poduzeća na obuke. Projekt JOBSTARTER plus dio je te inicijative koja djelotvorno nastoji pomoći, pogotovo manjim poduzećima, da pridobiju pažnju na tržištu, postave menadžment za stručnu obuku i da je prilagode potrebnim standardima i zahtjevima digitalizacije.
Slika tako brižne obrazovne politike postaje jasnija kad se pogledaju brojke iz prošlih godina koje pokazuju kako je paradoksalna situacija njemačkog radnog tržišta. Dok je 2018. godine skoro 58.000 pozicija za obuku ostalo nepopunjeno, 80.000 mladih nije uspjelo naći poželjnu poziciju. Fondacija Bertelsmann od 2013. godine prati razvoj tržišta u saradnji sa 21 ministarstvom iz 15 saveznih država, Agencijom za zapošljavanje i incijativom Stručna obuka kao šansa. Među temama su u prvoj fazi (od 2013. do 2016. godine) bile inkluzija i integracija, a u drugoj fazi (od 2017. do 2021. godine) potiče se na diskusiju zahtjevima da se savezne i državne političke instance pojačano uključe u proces rješavanja takozvanog matching problema tako što će se birokratija pojednostaviti i preispitati, odnosno preispisati određeni zakoni, pa uložiti i javna novčana sredstva.
Dok se bivšim studentima pred noge bacaju mogućnosti i prednosti dualnog školskog sustava, čini se da pritom mladi sa završenom višom i srednjom školom ostaju zakinuti, dakle upravo oni koji nemaju drugog izbora nego da se opredijele za stručno obrazovanje. Aktuelni podaci pokazuju da 14,6% ili oko 1,5 milion osoba u dobi između 25 i 34 godine ne posjeduje nikakvu kvalifikaciju, što ozbiljno opterećuje državu, navode iz inicijative Stručna obuka kao šansa.
Postoje, naravno, i oni koji smatraju da su sjajne prednosti dualnog sistema naprosto bajka koja se priča da bi se prikrio skandalozno velik broj slučajeva prekida studija. Nedostatak stručnog kadra i demografske promjene politika, pritom, prima objeručke kako bi se ta bajka lijepo prodala (priča o dualnom obrazovanju). Naime, 70-ih godina prošlog stoljeća politika je odobravajući posmatrala kako mnogi zanati, koji su u Njemačkoj nekoć bili društveno vrlo cijenjeni, drastično gube na ugledu. Zanati tada odjednom nisu bili dovoljno dobri jer su sinovi trebali postići više, a kćeri se osamostaliti, pa je polako, ali sigurno, počeo da erodira stari dobri njemački trotračni školski sistem, zanatske srednje škole su, kako se smatralo u većini gradova u Njemačkoj, bile samo za djecu prekarijata i, ako treba, pravnim putem se nalazio način da se za vlastito dijete otvore vrata gimnazije. Jedna od zamjerki bila je i da se time potenciraju socijalne razlike, pa je to spomenuto i u tekstu Kreiranje poduzetničkog ili poslušničkog duha? Tako se sve više njih upisivalo na univerzitete na kojima je bilo sve manje mjesta, a zapravo bi za mnogo prikladniji bili drugačiji oblici obrazovanja.
U svakom slučaju, ne treba slijepo vjerovati u blagonaklonost obrazovne politike prema stručnoj obuci i njen trud da se pridobiju studenti i studentice. Žalopojke akademske zajednice, koja svojim zamjerkama na račun brucoša zapravo ocrtava alarmantno stanje u obrazovanju, trebale bi biti sumnjive. Naime, teško se oteti dojmu da se sve manje mari za obrazovanje omladine koja bi trebala da nauči da čita između redova i preispituje šta se dešava i zašto se šta nudi. U dualnom sistemu je jasno da su ciljevi obrazovanja ne analitičan i kritičan um, nego kvalifikacija sa pozitivnim učinkom za privredu.
