- Danas je na biologiji bilo zabavno, veli mi kći uz ručak.
- Je li? Šta ste lijepo učili?, pitam obradovana što joj je dio nastave konačno pobudio interes.
- Ma ne to, odmahuje rukom na pomen učenja.
- Nastavnica ima pametni sat, pa pošto je na času hodala po učionici, M. ju je pitao koliko još koraka danas treba da napravi, opisuje mi dio situacije iz koje je nastao razredni geg.
Da bi u nečemu pronašla interes, moja kći u tome nužno želi vidjeti zabavu. Biologija joj nije zabavna. Jedva vuče dvojku, udžbenik čami u tami. Dva dana u ruksaku, pet u ladici radnog stola. Kada je bila sasvim mala, tokom boravaka u prirodi skupljala je rukama sporije i krupnije bube, pa ih sa svih strana zagledala. Ako bi se koji jelenak zadesio na leđima, tražila je grančicu da ga osovi na noge. Zabranila nam je ubijati pauke koji bi ušli u naš životni prostor, i svakog je zvala Pero. Jednog je pokušala dresirati. Iako je sad tinejdžerka, među omiljenim aktivnostima i dalje joj je farbanje šišarki. Svi je ulični psi od kuće do škole poznaju. I ona njih. No, lekcije i gradivo iz biologije posve su druga priča. Nije joj bliska sistematika životinjskih rodova i koje nam sve drveće daje šišarku. Niti koji pauci za ljude mogu biti opasni.
Nakon što sam je prisilila, cijeli vikend u prvom polugodištu pokušavala je da savlada lekciju o diobi ćelija. Bez uspjeha. Između pokušaja je cendrala, zvocala, davala biologiji svakakve epitete, bez izuzetka ružne.
- Ne ide mi u glavu, žalila se.
Na koncu sam i ja uzela udžbenik, a u njemu, između ostalog, piše da se mitoza dijeli u četiri faze: profaza, metafaza, anafaza i telofaza, pa je svaka detaljno opisana. Uredu, mislim se, neka upamti šta je mitoza, ne mora znati njene faze. I nastavljam čitati. U periodu između dvije diobe (mitoze) dolazi do najvažnijeg procesa – udvostručavanja broja hromozoma u jedru (interfaza). Npr.: ako tjelesna ćelija ima 2n hromosoma, svaki hromosom će u interfazi dati po dvije hromatide. Otkud sad interfaza i šta su hromatide, vraćam se na početak lekcije i uviđam da se ovi pojmovi prethodno ne spominju. Dobro, sigurno su pojašnjeni u ranijim lekcijama. Stižem do mejoze, a tamo: Redukcija broja hromosoma obavlja se u prvoj diobi, označenoj kao mejoza I, kada se majka ćelija sa 2n brojem hromosoma podijeli na dvije kćerke ćelije sa n brojem hromozoma. Svaka od dvije ćelije koje su izašle iz mejoze I imaju po jednostruk broj hromosoma, ali su njihovi hromosomi građeni od po dvije hromatide. Hromatide su vezane sa centrometrom u jedan hromosom. Pročitam ponovo, pa još jednom i sporije. Njoj je zabavna grimasa koju nesvjesno pravim dok čitam i pomalo likuje što ni meni, očito, ne ide u glavu. Ostavljam diobu ćelija i prelazim na lekciju o tkivu. Mišići imaju sposobnost kontrakcija, tj. grče se i opružaju. To im omogućuje prisustvo kontraktilnih vlakana u citoplazmi mitohondrija. Ne piše, međutim, kako si možeš pomoći ako te uhvati nevoljni grč. Preskačem nekoliko pasusa i stižem do naslova Za one koji žele znati više, u istoj lekciji. Tamo stoji: Čvrstina kutikule se ponekad ostvaruje prisustvom kalcijkarbonata, kao što je slučaj kod endokutikule dekapodnih rakova. Endokutikula dekapodnih rakova! U udžbeniku za osnovnu školu. Ok, ko sam ja da sudim o tome, kada ni mejozu I nisam ukačila? Ali, zar djeca ovo zaista s razumijevanjem uče? Zar je ovo nekome zabavno? Može li biti objašnjeno bez gomile riječi latinskog i grčkog porijekla povezanih u neasocijativne rečenice? Kako ova znanja upotrijebiti?
Otvorim svesku, a iz nje saznajem da se plaštaši dijele na: ascidije, apendikularije i salpe, te da je najpoznatija vrsta bezlubanjaca amfioksus iliti kopljača.
Kad sam već posvetila vrijeme biologiji, pogledam nastavni plan i program na sajtu resornog ministarstva. Od 70 časova, 61 je posvećen biosistematici životinja. Od ameba do sisara. Koje su im osobine, kako i gdje žive, šta jedu, kako se razmnožavaju, jesu li ugroženi, zbog čega su značajni? U ishodima učenja stoji da bi na kraju školske godine, između ostalog, učenici trebali znati razlikovati ljušturice puževa i školjki na osnovu izgleda, postupak pružanja prve pomoći kod ujeda crne udovice ili predložiti mjere zaštite endemskih vrsta. U didaktičkim preporukama stoji da nastavnik organizira terenski rad u najbližem ekosistemu.
- Radite li laboratorijske vježbe iz biologije?, pitam je.
- Štaaaa?, odgovara.
- Jeste li uzgajali buđ na hljebu, pustili sjeme pasulja da klija?, nabrajam nakon što sam u planu vidjela šta su bile vježbe u prethodnom razredu.
- Ne, kaže.
- Idete li van učionice na časovima biologije?
- Ne, ponavlja.
- Jeste li koristili mikroskop od početka godine?
- Neeee, lagano gubi strpljenje.
- Šta bi uradila da te ujede otrovni pauk?, ispalim posljednji pokušaj.
- Zvala bih tebe, mirno zaključuje.
