Vijest da je izabrani predsjednik Sjedinjenih Država, Donald Tramp, mjesto sekretarke državnog Ministarstva za obrazovanje namijenio svojoj stranačkoj drugarici Lindi Mekmahon dobila je neočekivanu medijsku pažnju. Ne zato, naravno, što je obrazovanje važna tema, nego zato što se vijest mogla ilustrovati jednim starim i bizarnim snimkom, u kojem kečer pod umjetničkim imenom Kejn zgrabi za vrat neku poslovno odjevenu ženu, podigne je uvis (kao perce), okrene je glavom prema dole i onda žustro klekne udarivši kaobajagi njenom glavom o pod, nakon čega ona ostane ležati, a on pobjedonosno ustane podignutih ruku.
Kečeri su posebna vrsta zabavljača, spoj glumca sa zastrašujućim licem i nabildanim tijelom, koji se bori s jednim ili više sličnih protivnika, uglavnom u bokserskom ringu, ali često i oko njega. Ako je nekom nepoznavaocu američke kulture bilo teško razumjeti pravila za bejzbol, ovome će još teže naći bilo kakav smisao.
Ali žena koja je ostala na podu, kaobajagi skrhanog vrata, kao vlasnica kečerskog cirkusa stekla je ime i bogatstvo, toliko da je mogla podržati Trampovu kampanju sa čak šest miliona dolara.
Nastavnici iz američke Nacionalne asocijacije za obrazovanje Trampov su izbor ocijenili kečinom, navodeći tri razloga: prvo, Linda Mekmahon nije kvalifikovana, drugo, podržaće lokalizaciju obrazovanja i tako (treće) naštetiti javnom školstvu i siromašnoj djeci. (Otprilike će nastaviti tamo gdje i njena prethodnica iz prošlog Trampovog mandata, Betsi Devos.)
Predsjednica Nacionalne asocijacije za obrazovanje Beki Pringl nije impresionirana iskustvom Linde Mekmahon i smatra da đaci širom zemlje "zaslužuju puno bolje od Betsi Devos 2.0", jer će ona, kako je najavljeno, "umjesto da radi na jačanju javnih škola, proširivanju mogućnosti učenja za učenike i podršci nastavnicima, eliminirati Ministarstvo obrazovanja i oduzeti dolare poreznih obveznika iz javnih škola koje pohađa 90% svih učenika, a među njima i 95% svih učenika s invaliditetom da bi ih dala za neodgovorne i diskriminirajuće privatne škole".
Da bizarni kečerski snimak nema zabavno-jezivu simboliku – mišićavi ratnik davi ministricu obrazovanja i udara njenom glavom o pod, da li bi Trampov izbor bio vijest za bosanskohercegovačke zbornice u kojima se prati Klix? Kakve će, drugim riječima, posljedice imati taj izbor na naše obrazovanje?
Iako su sličnosti republikanske i dejtonske obrazovne politike prilične – obrazovanje je decentralizovano i počinje himnom – socijalističko nasljeđe ovdje još uvijek usporava konačni trijumf konzervativizma. Još se, naime, iako sve tiše, u našim školama evolucija predaje kao činjenica, školovanje od kuće još je u povojima (najdalje je odmaklo u tzv. gornjoj Maoči), dok se vaučeri još uopšte ne razmatraju.
Za razliku od Federalnog ministarstva za obrazovanje i nauku, koje se ne pita skoro ni za šta, i (prema budžetu za 2024.) ima 44 zaposlena i raspolaže s preko 13 miliona maraka, američko (prema Vikipediji) zapošljava 4.400 osoba i raspolaže budžetom od 238 milijardi (ubjedljivo najmanjim od svih državnih ministarstava). Republikanci vjeruju da je i to mnogo, ali nije izvjesno da će ga htjeti smanjiti kad ga već može cijelog upotrijebiti na jačanje protivnika centralizacije.
Prema sadašnjoj organizacionoj strukturi, Ministarstvo ima tridesetak ureda, koji se bave odgojnim naukama, građanskim pravima, finansijama, osnovnim i srednjim školstvom, unapređenjem, inovacijama, upravljanjem rizicima, specijalnim obrazovanjem i rehabilitacijom, malim biznisima (to je područje Linde Mekmahon), usvajanjem engleskog (kao drugog) jezika, vjerom i susjedstvom, međunarodnim poslovima, pomoći đacima, tehničkim obrazovanjem i obrazovanjem odraslih, obrazovnom izvrsnosti za Afroamerikance, inicijativama za pacifičke ostrvljane, američke Indijance i starosjedioce na Aljasci, azijske i Hispanoamerikance, sve skupa četiri ključne funkcije:
– Uspostavljanje politike savezne finansijske pomoći za obrazovanje i distribuciju, kao i praćenje tih sredstava.
– Prikupljanje podataka o američkim školama i podrška istraživanjima.
– Usmjeravanje nacionalne pozornosti na ključna obrazovna pitanja.
– Zabrana diskriminacije i osiguranje jednakog pristupa obrazovanju.
Odluči li Linda Mekmahon oslabiti sve ove federalne funkcije, neko joj od savjetnika može skrenuti pažnju i na Bosnu i Hercegovinu, kao primjer zemlje koja već sada ništa od toga nema. A nema ni asocijaciju nastavnika (na državnom nivou) koja bi se protivila konzervativnim reformama i branila javne škole.
